Majka zemlja ne voli, tačnije ne podnosi, da bude gola i nepokrivena. Upravo tome služi ono što mi, u svom neznanju, zovemo korovom. Korov je odjeća koju zemlja oblači da sakrije svoju nagost i zaštiti život kojim buja. Utoliko je neshvatljivija potreba čovjeka da je stalno ogoljava i raskriva. Činjenica da se to radi odvajkada nije više nikakav izgovor. Ko god želi lako može da se informiše o obilju života koju sadrži samo jedna, jedina kafena kašičica tla.
Upravo zato je neophodno zemlju malčirati (pokriti bilo kojom vrstom organske materije), odnosno postarati se da nikada nije gola i nezaštićena od atmosferskih uticaja. Pogotovo je to važno uraditi pred zimu, kako se nježna bića u njoj ne bi smrzla i uginula tokom hladnih zimskih dana i noći.
Mi smo nastavili sa pripremom budućih povrtnih leja...
Ali i sa pripremom mjesta za mlade voćke i njihove gilde ...
Na mjestima gdje smo planirali posaditi voćke, prozračili smo zemlju, dodali malo kokošijeg đubriva i dobro zalili. Zatim smo sve to prekrili malčom (u ovom slučaju smo slami dodali i borove iglice i usitnjene trule grane iz obližnje šume).
Comments
Post a Comment